Dijagnoza i lečenje

Dijagnoza
Dijagnoza se postavlja uglavnom na osnovu rendgenskih snimaka. Značajan je i podatak o postojanju ankilozirajućeg spondilitisa ili neke druge spondiloatropatije kod bliskih srodnika, kao i nalaz HLA-B27 antigena. Za ispitivanje savitljivosti slabinskog dela kičme koristi se tzv. Šoberov test. Jedan od pokazatelja bolesti može biti i Menelov znak, tj. bol u krsno-bedrenom zglobu pri pasivnoj nagloj hiperekstenziji butine.
U težim slučajevima mogu se naći sledeće laboratorijske promene: ubrzana sedimentacija eritrocita, blaži oblici anemije i povećana koncentracija fibrinogena, C-reaktivnog proteina, α2-globulina i γ- globulina krvi. 





Lečenje

Do sada nije ustanovljena terapija koja bi zaustavila napredovanje bolesti. Lečenje je simptomatsko, a najčešće se propisuju nesteroidni antiinflamatorni reumatici koji smanjuju bol i ukočenost. Preparati koji se najčešće propisuju su indometacin i fenilbutazon, ali se koriste i diklofenak, ibuprofen, ketoprofen, itd. Glikokortikoidi se koriste samo za lokalno upaljene zglobove.
Bitan aspekt lečenja predstavlja fizikalna terapija, koja u velikoj meri može smanjiti bol i ukočenost i poboljšati opšte stanje bolesnika. Posebno se preporučuje kineziterapija. Hirurško lečenje se primenjuje kada postoji veće oštećenje zglobova kuka i kolena ili kada postoji velika deformacija kičmenog stuba.

Нема коментара:

Постави коментар